Tebi...
Cujem otkucaje sata, lezim ovde u sobi punoj teskog mraka. Pitam se, gde si veceras!?
Na telefonu nema odgovora... a noc tako sporo prolazi i nadam se da je necu provesti budna...
Do sada uvek sam isla sama, nikada nisam ni marila dok nisam srela tebe.
I sada...do kostiju me prodje jeza kad pomislim kako da dodjem do tebe.
Ti ne znas koliko dugo sam zelela da dodirnem tvoje usne, da te grlim nezno.
Ne, ti ne znas koliko dugo sam cekala...htela sam ti reci veceras, ali tajna ce ostati uvek samo moja.
LJubav prema tebi,nepoznata.
1 Komentari |
0 Trekbekovi
Чувам
У загрљају носим те,
а празне руке стежу
ваздух и моје жеље немирне.
Ја чувам те и када си далеко
од мене, од моје брижне сенке.
Ноћ са којом делим секунд минута,а минут сата,што куца у мени.
Знам да чувам више тебе
него себе,
знам да то можда не знаш,
али признаћу ти,
само се врати пре свитања...
Поздрав
Autor krilaandjela — 11 Avg 2008, 00:34